Zašto je Montessori pedagogija loša

Maria Montessori, talijanska liječnica i pedagoginja, revolucionirala je način na koji pristupamo obrazovanju djece. Njezina metoda, koju je krenula razvijati od 1897. godine, često je zanemarena te se prednost daje tradicionalnim metodama. Otkrijmo danas je li Montessori pedagogija toliko loša da prednost trebamo dati tradicionalnom načinu poučavanja u našim školama i kod kuće.
 

Trebaju mi samo (skupi) materijali

Jedan od najčešćih mitova o Montessori pedagogiji je da je fokus isključivo na skupim materijalima. Iako će nas materijali odmah privući kada dođemo u Montessori dom ili učionicu, oni nisu ključni za metodu.

Montessori pedagogija nam nudi puno više od samih materijala. Ona nam daje smjernice i načela kako poticati djecu da se razviju u skladu sa svojim mogućnostima, interesima i potrebama. U Montessori svijet možemo krenuti i bez materijala, a u tome nam mogu pomoći edukacije i literatura o Montessori pedagogiji.

 

Jednom kada upoznamo načela i vrijednosti Montessori pedagogije, trebaju li nam originalni, često skupi materijali? 

Naravno da ne. Mnogo materijala možemo napraviti i kod kuće te svoj dom (ili učionicu) organizirati prema načelima Montessori pedagogije.

 
Zašto onda i sama prodajem materijale?

Jer sam vidjela da puno ljudi nema mogućnosti ni vremena izraditi svoje materijale, a žele djeci približiti ovakav način rada.
 

U redu je ako imaš vremena (i volje) izrađivati svoje materijale. U redu je ako nemaš vremena ili jednostavno ne voliš izrađivati materijale te se odlučiš za njihovu kupnju. Bitno je da upoznaš načela i načine rada u Montessori pedagogiji koji će ti pomoći i voditi te u radu s djecom (za dodatne informacije o načinima rada pročitaj članke Lekcija u 3 stupnja ili Montessori pristup u odgoju). Zato jednom kada opremiš svoj prostor s materijalima, jako je važno znati ispravno ih koristiti i predstaviti djetetu te organizirati vrijeme za rad s njima.
 

 

Djeca rade što žele i hodaju gdje god žele po učionici

Upravo to! Djeca biraju s kojim će materijalima raditi, koje će teme istraživati te biraju svoje idealno mjesto za rad. Montessori pedagogija djeci pruža slobodu da odaberu što će raditi, gdje i s kime. Zamisli da na poslu smiješ istraživati temu po svom izboru, raditi na njoj s najdražom kolegicom te da posao obavljate uz kavu, na sunčanoj terasi. Meni zvuči idealno! Pa je li onda zaista tako loše da djeca u školi, vrtiću ili kod kuće rade na isto takav način?

Iako rade slobodno, to ne znači da ne poštuju pravila ili da je u učionici nered. Djeci se daje sloboda djelovanja tako dugo dok poštuju i slobodu drugih oko sebe te dogovorena pravila skupine. Drugim riječima, dijete ima slobodu, sve dok ne ugrožava slobodu drugog djeteta. Npr. dijete ima slobodu odabrati mjesto na kojem će raditi, ali kada bira svoje mjesto za rad ne smije ometati drugu djecu u njihovom radu jer tako ugrožava njihovu slobodu.
Na taj način potičemo djecu na usvajanje osnovnih znanja i vještina, potičemo i poštujemo njihove interese što na kraju dovodi do dugotrajnog učenja koje je suprotno od učenja činjenica napamet.

 

 

Kako sloboda rada funkcionira u redovnoj školi

Budući da radim u redovnoj nastavi, problem mi je bio pružiti im vrijeme kada će moći istraživati teme prema vlastitom izboru jer nam kurikuli zadaju što sva djeca moraju usvojiti u određenom razredu. Zato sam taj pristup poticala kroz različite projekte, tijekom izvannastavne aktivnosti i na satima ponavljanja.

Projektom „Istražimo životinje svijeta“ sam svakog učenika potaknula da odabere jednu ili više životinja koje će istražiti. Odabrane životinje su mogli istraživati kod kuće ili u školi te su taj zadatak mogli obavljati samostalno ili u paru. Kroz taj projekt sam poticala njihovu slobodu odabira teme, mjesta rada i oblika rada te su u isto vrijeme vježbali istraživanje, planiranje obavezama i upravljanje vremenom. Naravno, upoznali su i mnogo različitih životinja. 

Iz godine u godinu biram i izvannastavnu aktivnost u kojoj djeca mogu istraživati neke od ponuđenih tema poput svemira, kontinenata, država, znamenitosti, zastava, kultura, životinja… Ako ih zanima neka od tema za koju nemam spremne materijale, pomažem im da sami istraže neku od tema po izboru. I naravno, opet biraju gdje će raditi i s kime.

Tijekom nastave sam slobodu u radu poticala najčešće na satima ponavljanja gdje su djeca birala načine i materijale s kojima će ponavljati određene teme. Za određene teme, nekima je više odgovaralo ponavljanje iz udžbenika ili izrada mentalnih mapa dok je većina njih najčešće posezala za materijalima te ponavljala na taj način.

 

Djeca uvijek rade sama

Iako Montessori pedagogija naglašava individualno učenje, ona također potiče i socijalnu interakciju kroz međuvršnjačko učenje, radom u paru ili manjim skupinama te kroz suradnju.
Djeca mogu birati hoće li na aktivnostima raditi sama ili s nekim. Tijekom rada u paru ili manjim skupinama razvijaju važne socijalne vještine poput komunikacije, pregovaranja i timskog rada.

Tijekom promatranja u Montessori školi u Zagrebu te školama u Austriji vidjela sam različite oblike rada. Neka djeca su samostalno obavljala zadatke, dok su drugi u parovima ili manjim skupinama izvršavali željene aktivnosti. Tako je bilo i kod mene u razredu kad god smo stigli provesti slobodni rad. Djeca koja su imala sličan interes ili potrebu za uvježbavanjem istog sadržaja, često su zajednički prolazila kroz aktivnosti te kroz suradnju rješavala zadane probleme.

Montessori pedagogija se često susreće s kritikama koje se najčešće temelje na nerazumijevanju te pedagogije. Jednom kada zagrebemo površinu, možemo vidjeti da je to puno više od materijala i da to nije sloboda bez granica. Da bismo bolje razumjeli Montessori pedagogiju, važno je proučiti je u cijelosti i primijeniti njezina načela u praksi.
 
Zato me pitaj što te zanima! 🥰
Napiši mi u komentar o čemu bi više voljela znati u Montessori pedagogiji. 🤗✨