Tko je učitelj? Montessori pristup u odgoju

Tko je učitelj?

U odgoju djeteta sudjeluje više osoba – roditelji, odgojitelji, učitelji, rodbina… Zato Maria Montessori koristi pojam „učitelj“ za sve osobe koje aktivno sudjeluju u odgajanju djeteta. Bez obzira jesi li roditelj, odgojitelj ili učitelj – ovaj tekst je za tebe.

Iako su u tekstu primjeri iz škole, sve navedeno možeš provesti i kod kuće sa svojim malcima. Neke savjete, poput slobodnog rada, lakše možeš provesti kod kuće gdje nema vremenskog i prostornog ograničenja, kao ni prevelikog broja djece.

 

Učitelj kao organizator

Za razliku od tradicionalne nastave gdje većinu vremena učitelj vodi glavnu riječ i predaje djeci nastavni sadržaj, od Montessori učitelja se traži da odbaci vjerovanja da je on u središtu nastavnog procesa te da na to mjesto stavi dijete. On stvara poticajnu pripremljenu okolinu i aktivnosti kako bi djeca mogla razviti samostalnost i samokontrolu. Sa što manje vođenja nastave i sa što manje riječi, učitelj dopušta djeci da sami odluče s kojim će priborom raditi, kojom brzinom i intenzitetom te koliko dugo.

U Montessori školama i vrtićima takav oblik rada najčešće provode tijekom slobodnog rada. Više o slobodnom radu i kako smo ga mi provodili u redovnoj školi saznaj u sljedećem članku. 😊

 

Učitelj kao poveznica između djeteta i okoline (materijala)

Zadatak učitelja nije s pomoću predmeta djetetu dati znanje. Također nije zadatak učitelja navesti dijete da bez greške koristi materijal i savršeno izvodi vježbu. Zadatak učitelja je objasniti uporabu materijala jer je ona glavna poveznica između djeteta i materijala (predmeta). Kada objasni djetetu uporabu materijala, dijete uz materijal uči.

Maria Montessori je to usporedila s gimnastičkom dvoranom, potrebnim učiteljem i spravama. Učitelj pokazuje djetetu korištenje različitih sprava, a dijete ih prema promatranju koristi. Na taj način dijete razvija svoju snagu, spretnost i mišiće koji se razvijaju tim spravama. Drugim riječima, ne može učitelj napraviti to za dijete, već ga može uvesti u to kako da on to napravi sam. Tako je i u učionici.

 

Učitelj kao promatrač

Nakon što pokaže djetetu korištenje materijala, udaljava se i pušta dijete da nastavi učiti s pomoću tog materijala. Učitelj nenametljivo promatra dijete, prati njegov razvoj te uvažava njegove interese, potrebe i osobnost. Promatranje omogućuje učitelju da prepozna trenutke kada treba pomoći djetetu i u kojoj dozi. Kroz promatranje također upoznaje dijete, primjećuje njegove potencijale te gradi individualni plan za razvijanje tih potencijala kroz aktivnosti.

 

 

Učitelj kao poznavatelj materijala

Kako bi mogao pokazati djetetu korištenje materijala, učitelj mora jako dobro poznavati taj materijal. Odnosno, nije dovoljno da samo čita o njemu ili da gleda kako ga netko drugi koristi. Važno je da i sam isproba njegovo korištenje.

To me podsjeća na vrijeme moje Montessori edukacije kada sam mislila da će mi biti dovoljno vidjeti i zapisati kako netko drugi radi s materijalom. Naravno, nije bilo tako. Kad sam uzela taj isti materijal, nisam znala odakle krenuti ni koji je postupak izvođenja. To mi je bio pokazatelj da sama moram dobro isprobati i uvježbati kako ću koristiti materijal prije nego ga pokažem djeci.

 

Učitelj kao poticatelj slobode i samostalnosti

Naš je zadatak djetetu omogućiti slobodu razmišljanja i djelovanja, ali uz poštivanje dogovorenih granica i pravila okoline. Drugim riječima, dijete ima slobodu, sve dok to ne ugrožava slobodu drugog djeteta. Npr. dijete ima slobodu odabrati mjesto na kojem će raditi, ali kada bira svoje mjesto za rad ne smije ometati drugu djecu u njihovom radu jer tako ugrožava njihovu slobodu.

Samostalnost potičemo kroz strpljivo promatranje i čekanje. Prema Mariji Montessori, učitelj bi trebao biti pasivan, trebao bi moći prijeći preko svog autoriteta, smanjiti svoju aktivnost te pustiti dijete da samo uči i napreduje kroz aktivnosti. Ponekad je teško učiteljima ostati po strani i ne uplesti se u rad djece te ih pustiti da sami otkrivaju i istražuju kroz vlastite pogreške. Posebno kad znate da bi aktivnost bila puno brže gotova ako im pomognete.

U situacijama u kojima dijete iznova radi istu grešku primjećuje je, ali je ne ispravlja, učitelj je taj koji to promatra bez uplitanja i pušta dijete da samo otkrije u kojem je koraku pogriješio. Taj trenutak kada dijete točno ispuni zadatak sam ispravljajući pogrešku mu pruža zadovoljstvo nakon dugog rada te je to razlog zašto se učitelj i nije smio umiješati. Da je učitelj djetetu ponudio rješenje, dijete ne bi došlo do tog zadovoljstva i sreće koje je postiglo uspješno rješavajući zadatak.

Samostalnost i slobodu potičemo i razvijamo s vremenom, strpljivo i ustrajno, držeći se dogovorenih pravila.

 

U knjizi Upijajući um, Maria Montessori opisuje tri faze koje učitelj treba proći u svom radu.

1. faza: Očuvanje okoline

Maria Montessori je smatrala da okolina u kojoj se djeca nalaze utječe na njih i na njihov rad. Zato je važno pripremiti lijepu, poticajnu, ugodnu i najpoželjniju okolinu koja će zaokupiti interese djece i potaknuti ih na rad. Bilo da je riječ o učionici ili radnom prostoru djeteta kod kuće, poželjno je da bude čisto, svijetlo, lijepo i s materijalima spremnima za rad. Maria Montessori je smatrala da je to prvi korak koji prethodi svemu što slijedi.

Važno je napomenuti da se pripremljena okolina gradi postupno. Zato se ne moraš osjećati loše ako kod tebe taj proces traje duže vrijeme. I meni su trebale godine kako bih pripremila učionicu s dovoljnim brojem materijala, privlačnim otvorenim policama i mirnim mjestima za rad.

 

2. faza: Poticanje interesa kod djece

Jednom kada smo uredili okolinu, što ćemo s djecom koju želimo potaknuti na rad? Maria Montessori je smatrala da u drugoj fazi trebamo kod djece potaknuti ljubav prema radu i učenju. Predlaže da tu koristimo sve što nam je potrebno – priče, rime, pjesme, glumu… Što god će nam pomoći da ih zainteresiramo za aktivnostima koje donosi škola.

Čitajući njezinu knjigu s ovime sam se najviše mogla poistovjetiti jer u rujnu dobivam prvašiće kod kojih mi je cilj potaknuti i stvoriti ljubav prema radu, učenju i školi. Zato Maria Montessori predlaže da svaku aktivnost pokušamo učiniti što privlačnijom i uzbudljivijom. Bilo da je riječ o manje zanimljivoj aktivnosti, svojim glasom, vedrinom i živahnim pitanjem je svakako možemo pokušati učiniti zanimljivom.

 

3. faza: Neometani dječji rad

U ovoj fazi djeca već imaju interes za nešto, a naš je zadatak omogućiti im miran i neometan rad. Nakon što smo djetetu pokazali kako da radi s materijalom, naš je zadatak odmaknuti se i promatrati ga u radu. Ako dijete i čini grešku (npr. ispod fotografije slona stavlja karticu „žirafa“), ne ometamo ga i ne ispravljamo. Dijete će samostalno ispraviti svoj rad uz kontrolu pogreške koju sadrži materijal, a koju smo mu pokazali kod uvođenja materijala.

Pomažemo djetetu tek kad nas zamoli za pomoć, opet pazeći da mu ne damo gotovo rješenje, već da mu pomognemo da samo dođe do rješenja.

 

Cilj svakog učitelja

Prema Mariji Montessori, cilj i uspjeh Montessori učitelja je moći reći: „Sad djeca rade kao da mene nema.“ To je situacija u kojoj djeca rade samostalno i aktivno, poštujući pravila skupine, bez obzira je li učitelj u učionici ili nije.

 

Zašto sam odabrala baš fotografije s radionice za ovaj članak?

Zato što su sve to učiteljice – odgajateljice, majke i učiteljice koje stvaraju pripremljenu okolinu za svoju djecu kod kuće i u školi. Također neumorno rade kako bi svojoj djeci bile potpora i poticaj za učenje, razvijanje potencijala i napredovanje vlastitim tempom.

 

Za kraj, ne zaboravite biti radosni i slaviti s djecom vrijeme koje provodite zajedno! 💕