Svemir na dlanu: Potakni maštu kroz otvorenu igru

Svemir na dlanu: Potakni maštu kroz otvorenu igru

Što se dogodi kada djeci maknemo pravila, upute, stroge okvire i organizirane aktivnosti? Dolazi do otvorene igre u kojoj djeca sama donose odluke, grade samopouzdanje i pretvaraju razne materijale u nove svjetove.



Otvorena igra je vrsta igre koja je slobodna i fleksibilna. Omogućuje djeci da samostalno donose vlastite odluke, izražavaju svoju kreativnost i maštu te im pomaže kod izgradnje samopouzdanja. U otvorenoj igri nema unaprijed određenih uputa, pravila, ograničenja i očekivanja odrasle osobe. Upravo zato dijete neće osjećati strah od neuspjeha te može biti slobodno.

Svemir na dlanu

Nebeska tijela, astronauti i letjelice će potaknuti dijete na osmišljavanje maštovitih priča i vlastitih scenarija. Kako bi igra bila još uzbudljivija, dodajte im element iz prirode i svakodnevnog života:

  • kamenčiće, pijesak
  • žličice, posude
  • zvijezde
  • obojenu rižu (crne boje)
  • što god će igru učiniti zanimljivijom


Sve možeš postaviti na pladanj ili staviti u košaru te postaviti na otvoreno, lako dostupno mjesto.

Kako je uvesti

Ukratko objasni djetetu da može materijale koristiti na različite načine jer ne postoji jedan točan način igranja. Ako se dijete prvi puta susreće s takvom aktivnosti i ne zna kako započeti, možeš mu pokazati nekoliko primjera, bez davanja specifičnih uputa, npr. ti uzmi veće kamenčiće i pospi ih po podlozi.

Daj djetetu vremena i mjesta da istraži što je pred njime te je poželjno da ga ne ometaš u slobodnoj igri, osim ako je to stvarno nužno (npr. ako dijete krene stavljati sitne predmete u usta ili na drugi način ugrožavati svoju ili tuđu sigurnost).

Ovu aktivnost ponudi djetetu kad misliš da je ono za to spremno. Kod nekih će poslužiti kao motivacija za učenje o svemiru. Drugi će je nuditi u isto vrijeme kada dijete usvaja nazive nebeskih tijela, dok će je neki ponuditi tek kad ih dijete usvoji. Sve ovisi o djetetu, njegovim interesima, željama i mogućnostima.


Materijali

Materijale koje sam pripremila za otvorenu igru sam kupila u Tediju jer sam tamo mogla pronaći sve što mi je trebalo, na jednom mjestu.

Drveni pladanj sam obojila crnom akrilnom bojom. Kupila sam sitni pijesak crne boje koji u sebi ima malo zlatnih šljokica. Odličan je jer se zlatne šljokice lijepo vide kada prolaziš po pijesku. Također sam uzela i crne kamenčiće, ozrcaljeni granulat (izgleda kao izlomljeno staklo, ali nije oštro) i zvijezde.

 

Kamenčiće, zvijezde, ozrcaljeni granulat, nebeska tijela, astronaute i letjelice sam stavila na jedan pladanj, dok je crni pladanj s crnim pijeskom pokraj njega spreman za otvorenu igru.

Drveni oblici

Za otvorenu igru mogu poslužiti i različiti drveni oblici poput ovih koji predstavljaju planete u kombinaciji s drvenim čovječuljcima.

Djeca su uz njih osmislila vlastitu priču o tome kako svaki čovječuljak živi na svom planetu, osmislila karakteristike planeta, čovječuljaka i dijaloge između njih. Kroz ovakvu otvorenu igru djeca spontano vježbaju izražavanje i uče kako se uživjeti u tuđu perspektivu. Sve kroz zabavu i bez ikakvog pritiska da trebaju učiti.

Nisu im trebale upute za igru kao ni određivanje tko će biti koji lik jer su sve osmislili i dogovorili sami. Bilo je čudesno gledati kako bez ikakvih uputa odraslih sami dolaze do kompromisa, dijele uloge i grade zajedničku priču u kojoj svatko ima svoje mjesto.

Otvorena igra u školi

I da, sve ovo se može provesti i u školi tijekom redovne nastave. 😄

Priliku za otvorenu igru mnogi imaju kada završe sa zadatcima ili u sklopu nekih aktivnosti. Npr. na dodatnoj nastavi iz hrvatskog, djeci sam ponudila drvene čovječuljke i drvene oblike koji podsjećaju na planete i rekla im da za ovu aktivnost nema uputa ili pravila te neka uživaju u igri.

Nakon toga su prepričali jedni drugima što su osmislili, to ilustrirali i zapisali.

U otvorenoj igri može sudjelovati jedno dijete ili nekoliko njih. Otvorena igra potiče suradnju jer nema unaprijed zadanih pravila ni uloga koje im je netko drugi dodijelio, već djeca moraju sama komunicirati, dogovarati se čija je raketa koja i kako će npr. zajedno složiti svoju svemirsku bazu. Također uče dijeliti materijale, poštivati tuđe ideje i rješavati manje nesporazume bez utjecaja odraslih.

Naravno, u igru se možeš uključiti i ti, samo pripazi da ne preuzmeš kontrolu, odnosno tijek igre.

 

Znam da često mislimo da je naš zadatak da djecu "zabavimo" s ekranima, gotovim igrama i aktivnostima ili možda rješavanjem problema umjesto njih.

Otvorena igra nas podsjeća da je djeci ponekad dovoljno dati malo vremena, prostora, materijale i naše povjerenje da oni to mogu učiniti i sami. 🥰

Natrag na blog

Ostavite komentar